Razmišljanja jedne vučice

Ogromna crvena ruža rasla je u vrtu. Pomno je pratila sve s visoka. Nikada nije dopuštala malom maslačku da se obrani od njene sjene. Zazivao je maslačak neumorno vjetar no čuo je samo glasan smijeh ruže. Kako nije mogao osjetiti svu toplinu sunca sve više je savijao svoju stabljiku prema zemlji. Skrivao je svoju divnu žutu boju među svojim listovima. Kao da se sramio nečega.

'' Hej žuti!'' viknuo je mrav u prolazu između trave i zemljanog puta. Maslačak ga je ignorirao. Vjerovao je da je nedostatak sunca ozbiljno naštetilo njegovim žutim laticama. ''Znam da me čuješ! Spusti se još malo dole da ti nešto šapnem.'' bio je uporan mrav. Maslačak je provirio kroz svoje listove. Mrav mu se činio kao mala spodoba od povjerenja. '' No hajde reci kad si već zapeo.'' trudio se ostati nezainteresiran. '' Hajde se spusti do zemlje i podigni me u visine, Dogovorio sam čajanku sa pčelom. Tebe smatramo savršenim za naš mali izlet.'' smijao se radosno mrav već podižući nožice u zrak. Maslačku je počelo biti toplo oko srca. Malo je protresao svoje listove i pružio mravu siguran uspon do njegovih latica. Mrav je zadovoljno trljao ruke te legao na najširu, po njemu, laticu na maslačku. Vidjevši sve što se odvijalo dole ruža postane ljubomorna. Kako to da mali maslačak je savršen za dvoje malih stvorenja, a ona tako uzvišena i crvena nije. Odluči ruža spustiti se do zemlje kako bi ukrala svu ljepotu koju maslačak ima. Spuštala se skroz dok nije zapela za ogradu. Kako se spustila tako je sunce nakon dugo vremena obasjalo maslačka i cijeli vrt. '' Hahahah znao sam!'' mrav je ponovno zadovoljno trljao ruke. Maslačak ga je morao ignorirati. Toplina ga je natjerala da se uspravi i ponosno vine svoje listove u zrak. No mrav se nije htio predati. '' Danima sam promatrao tebe i ružu. Naučio sam da taština može biti velika slabost '' ponosno je uzdahnuo još jednom gledajući maslačka te se polako počeo udaljavati krečući se prema gustoj travi...

Buđenje! derala se mama kroz hodnik. Vibrirajući zvuk njena glasa razbio mi je san na tisuće komadića. Počela sam gunđati kako me trebala probuditi tek za 10 minuta, na što se ona nasmijala i zalupila vratima. Moram si nabaviti stan čim upišem srednju školu, kroz zijevanje sam već zamišljala kako u stanu posjedujem ogromnu spavaću sobu sa naslikanima oblacima po stropu. Buđenje mi je najgore doba dana promrmljam tiho. Odšepala sam do stola kako bih uzela digitalni fotoaparat. Obožavala sam slikati svoje izlaske, jer bi se sutradan njima cerekala pola sata dok mi suze ne krenu.
Ručak je gotov! Ponovno je zavibrirao mamin glas kroz hodnik. Pa ta žena nikako da me pusti na miru. Ona ne razumije da ja imam buran život i da njene muke nisu ni blizu mojima.
Problijedila sam kada sam shvatila da digitalca nema na stolu. Prolazeći kroz hodnik čula sam mamu kako govori tati da moraju samnom ozbiljno popričati. Počela sam se znojiti od muke. Što li su sve gledali!? Otrčala sam do sobe hodajući gore dole po sobi smišljajući šta ću sa svojim životom dalje. Što ako su vidjeli moje cuganje kod Kreše..Ili još gore što ako vide one slike na krovu od Ivane..Prisjećajući se svih mogućih potencijalno opasnih slika došlo mi je da počnem pakirati kofer.
Udahnula sam duboko te otvorila vrata što vode do kuhinje. Pokušala sam očitati bilo koji znak opasnosti, no bili su poprilično smireni za nekoga tko je vidio moje slike. Nervozno sam sjela te pratila tv koncentrirajući se da budem što manje sumnjiva. No svaki pokret bi odavao moju krivnju. Ubijala me neizvjesnost. Morala sam se predati.
Mama jesi ti uzela moj digitalac? nesigurno sam promrmljala gutajući poveći komad mrkve.
Jao Ana ti znaš da ja ne znam koristiti to tvoje čudo. Zbunio me rasplet događaja. Tražila sam tatin pogled no on je bio previše zauzet svojim odreskom.
Pa jel nije kod tebe ? uporno sam tražila odgovore.
Nemoj slučajno mi reći da si ga izgubila? Zar si popila da se ne sjećaš gdje si ga stavila? počele su sijevati optužbe s mamine strane.
Ma neeee, ja sam, ovaj, pitala tebe jer nisam gledala u svoju torbu. Zbunjeno sam se branila. Ne mogu više, gurnula sam nervozno tanjur te otišla do sobe. Prekopavala sam stvari ko luda, no nisam ga nigdje nalazila. Tražiš nešto? čula sam podsmijeh. To je bila moja sestra. Držala je u ruci digitalac. Istrgla sam joj fotić iz ruke. Počela sam prelistavati slike no jedino što sam nalazila su bile slike štrumfova. Što si to napravila?!?! bila sam bijesna. Ona je stala na stolicu i viknula
spasila sam te!
Ma kako si me spasila brisajući moje uspomene, crvenila sam se ko paprika. No Manuela nije posustajala. Sjela je na stolicu, prekrižila noge kao odrasla osoba te počela pričati kako je jutros primjetila mamu kako se šulja po mojoj sobi te uzima fotoaparat. Dok je mama trčala smanjiti vatru kako nebi juha prekipjela, Manuela je uzela fotić te obrisala sve moje slike i počela slikati štrumfove. Zatim je vratila na stol i pobjegla u dvorište.
Ležala sam na krevetu pipajući si puls na vratu jer mi se učinilo da me srce strefilo. Trebala bi mi biti zahvalna! Viknula je Manuela te istrčala iz sobe. Mislim da su mi suze krenule navirati na oči. Sve moje uspomene su nestale te su zamjenjene sa štrumfovima, malim plavim bićima koji su živjeli u gljivama...Pukla sam se smijati jer nisam znala što bih drugo nakon svega. Ana ja sam ti uzela fotoaparat. Juuuuuu! viknula sam. Pojavila se mama iz hodnika. Htjela sam da me Manuela slika kako bih si postavila sliku na facebook-u, no ona je uporno tvrdila kako bi bilo najbolje da i ona promjeni svoju cover fotku te stavi štrumfove.
To malo zlo! viknula sam te otrčala u dvorište bijesna kao lisica. Manuela mi je samo namignula te sjela do tate. Doći ćeš i ti u pubertet- pomislih te joj namignem ;)

Gledala sam ga namršteno. Toliko da su se bore mogle stvoriti istog trena. On se samo smijao i nastavljao sa pričama svoga lova. Uzela sam čašu napola punu vinom. To ne bih nikada napravila jer me gledala sestra koja je bila sklona izdaji. No zbog njega i njegovog ega sam nazdravila. Na iskap sam popila goruće crveno vino koje je moje usne obojalo u krvavo crvenu boju. Htjela sam otići iz dvorane, no strogi pogled moje sestre i dalje ma kočio u mojoj namjeri. Klimala je glavom neodobravajući vino. Kao da je ona razumjela moje razloge. Njena razmišljanja nisu ni ravna mojima. U prostoriju su nakratko ušetali plesači zbog kojih su sluge imali dodatna posla oko odnošenja posuđa i hrane. Ponovno me pogledao arogantno. Uperio je debelim prstom u mene i smijao se mojem izrazu lica kada je svima priopćio kako sam pala sa konja, te da bi mi pas bio taman. E sad je dosta! Vrisnula sam iz sveg' glasa tako da su sluge napokon našli razlog da otjeraju rasplesane dvorske lude iz prostorije. Sestra je skoro ispljunula hranu, dok je mama imala odobravajući smijeh sa početka stola. Tata se zacrvenio kao paprika jer mu se kćer ponaša kao medvjed za stolom. Jedino je baka stala pred mene i opalila mi šamar. To je bio najneugodniji tišnjak koji sam ikada čula. Bol koja se polako širila po mome obrazu nije mogla opisati moju ljutnju zbog bakinog podržavanja muža. Osobu koja je bila sve samo ne muškarac. Imao je potrebu ponižavati me na svakom koraku. Znam da me mama jedino razumjela no baka je bila glava svega. Cijeli dvor joj se klanja, uključujući i moju sestru. Otrčala sam niz dvoranu te zastala. Pogledala sam ih sve još jednom te otrčala nazad do stola i zgrabila bocu vina. Baka se uhvatila za prsni koš dok je muž počeo trčati zamnom. Mama je pridržavala baku, a sestra smirivala tatu. Eto ti sad debljina tvoja. Žderao si mjesecima dobacivala sam mu polako hvatajući zrak trčući oko stolica. Muž mi je bio malo sporiji pa je imao vremena za prijetnje. Vraćaj bocu to mi jedino treba da preživim s tobom. Ovog puta nisam htjela odustati kao što sam odustala s konjem. Nikad si to neću oprostiti. Ali ne, sada ne! Boca vina je moja, jednostavno je bila simbol moje pobune protiv muža, bakine vladavine, sestrine prodaje sebe, tate koji nema svoje ja i mame kojoj je sve bilo smješno. Straaaažaaa! vrištala je baka želeći iskonski ubaciti mir u prostoriju. Ako istog' trena ne stanete oboje dat ću vas zatvoriti. Znala sam da je vrijeme za finalni čin. Preskočila sam muža dok se klanjao baki u znak odobrenja te otrčala do prvog dvorskog lude. Uhvatila sam ga za ruku te vrisnula vadi me odavde odmaaaahh! Zalupila su se velika dvoranska vrata i po prvi puta je bila bakina toliko željena tišina u dvorani za objed..

Stavljanje gliste na udicu kao mamac za ribe djeluje vrlo ljigavo, no htio sam biti što bolji u tome kako bih zadivio Petru. Ona to naziva vrhunskim sportom džabalebarenja, dok ja to povezujem s operacijom uklanjanja crvuljka. Mnogi će sada pomisliti jao koji papak, ali doista za mene takve pipljive i dosadne stvari su jednake boli. Nedavno sam dobio nadimak mamin sin. Kao da oni znaju uopće što to znači. Uvijek sam mislio da će cure za mnom trčati kao lude, barem je tako moja mama govorila, no dogodilo se obrnuto. Nikada nisam ni imao sreće previše sa curama, pa sam bio obilježen s nadimkom „smotani Matija“.
„Ma što oni znaju o meni!“ - ljutito sam zavitlao štapom, no moja glista je završila u plićaku. Jučer sam Petru zvao kod mene na kajgane, no ona je drsko odbila grickajući papaju te rekavši: „Ja sam na dijeti!“. Vjerojatno misli mene zavarati s time, ali ona je i dalje za mene bucka Petra. Glasan šum iza mene me natjerao da prestanem tražiti glistu te da se posvetim ogromnom stvorenju koje je nalikovalo na tapira. Zatrčao se ravno u mene te me srušio na zemlju. Počeo je cviliti. Od straha se nisam ni pomaknuo. Činila se kao da će se oploditi. Rukama sam napipao u džepu mobitel koji ima funkciju dodirnika. Obožavao sam svoj mobitel. Bio je tako podatan. Spašavao me u školstvu, u dosadi, te pozamašno mi je pomagao da osvojim moju Petricu.
Upoznao sam je dok je popravljala karburator na ćupriji. Bilo je iznimno hladno, ali ugledavši nju istrčao sam iz kuhinje u majici i hlačama. Pristupio sam joj komentirajući kako je ovdje prozračno, pogledom usmjerenim prema deci na autu, želeći da mi nakratko posudi. No već na samom početku je odavala svoju drskost ignorirajući me sve dok ju nisam tiho nazvao kurtizanom. Zatrčala se u mene te me srušila na zemlju kao i ovaj tapir sada. Velikim rukama stiskala je moju majicu te prijetila kroz zube kako će mi pokazati sve zvijezde s neba ako istog trena se ne vratim nazad u rupu iz koje sam ispuzao. Meni je to djelovalo jako romantično iz njenih usta. Ustala se te mi pogledom prijetila. Htio sam još jednom lijepo krenuti s njom nudeći joj pomoć, no ugledavši ju kako vadi motornu pilu iz prtljažnika počeo sam trčati koliko su me noge nosile, ostavljajući „pluća na ćupriji“.
Uslikao sam tapira koji me neodoljivo podsjećao na nju te joj iznad slike napisao: „ Volim te bucka, jel te smijem zaprositi?“. Slika mi je pomogla jer sam od nje dobio odgovor:
“ Transvestitu jedan, strpat ću te u zatvor ne budeš li istoga trena došao i tražio ruku od mog oca. Slaba točka mu je usna harmonika, snađi se!“
Pustio sam suzu, samo nisam znao jeli to bila suza radosnica.

Dobrodošli!

Drugi dan sam joj prišao s leđa. Htio sam iskoristiti efekt iznenađenja. Lagano ju obuhvatio oko struka i poljubio u vrat. Čvrsto mi je stisnula ruke te lagano izustila ''Nemoj..'' Nisam znao odreagirati na iznenadnu hladnoću. Samo sam poraženo slegnuo ramenima te izašao iz stana.

Treći dan sam šetao po stanu smišljajući koji mi je sljedeći korak. Moram uspjeti u svojoj nakani. Samo nisam znao odakle bi počeo. Zastao sam te pogledao kroz prozor. Ugledao sam ju. Bila je puna masnica. Skrenuo je pogled kako nebi sam sebi presudio. Gomila pitanja su skakala s jednog dana na drugi. Što mi je činiti? Zar da na tome ostane...

Četvrti dan je bio vrlo pozitivan. Jutro mi je posebno zasjalo. Istezao sam se u krevetu ispijajući jutarnju kavu. Sigurno će danas biti taj dan. Uzeo sam telefon u ruke te ju nazvao. No sa druge strane nije bilo odgovora. Spremio se na brzinu te istrčao niz ulicu slijedeći put ulaza u suprotnu zgradu. Lagano obrojavanje do kata broja osam i bio sam tako blizu. Sad ili nikad pomislih. Uhvatio sam objeručke kvaku, no bila je zaključana. Pozvonio sam. Čekao sam ju cijelu vječnost da mi otvori, no i to je očito bilo previše. Vidno razočaran vratio sa, se u svoj stan.

Peti dan nije nimalo ličio na dan uopće. Kiša i tmurni oblaci zagrlili su sobu u potpunu tminu. Čak ni kava nije imala okusa. Shvatio sam da me nešto steže oko grla. Znam da moram stati na kraj tome. No svaki moj pokušaj završi neuspješno. Zar da pokušam ponovno sada kada znam dno? Ispitivao sam savjest. Lagano sam došetao do prozora. Iznenadni prizor obasjao mi je um. Vidio sam ju kako se brani i plače. Sad ili nikad! Uzviknuo sam. Otrčao sam istim putem kao i jučer te čekao onu istu brojku osam da zasvjetli. Razvalio sam vrata te skočio na njega iz sve snage toliko da sam ga svalio na pod te počeo udarati po licu. Bio sam ohrabren njenim vriskovima. To mi je davalo snage kako bi ga kaznio za svu nanesenu bol. Nakon toga sam ustao te ju snažno zagrlio. Odveo ju do stana te pozvao policiju. Zajedno smo gledali kako ga odvode. Nisam znao dali mi se učinilo zbog zrake sunca ili zbog njenog kratkog osmjeha da je svjetlost ponovno zavladala mojim stanom...

Prvi dan je šetao parkom tražeći odgovor na tamu u njegovom stanu. Ugledao je neobičnu ljepoticu kako čita novine. Odlučio ju je šarmirati svojim znanjem. Na njeno odobravanje sjeo je do nje. Razgovor se činio tako kratak, no opet prolazili su sati. Završili su na piću u restoranu te nakraju začinili večerom. Smijeh je prevladavao cijelo vrijeme. Pogledu su nam se sreli te sam tiho izustio ''Hoćemo do mene?'' Ona je samo kimnula glavom te slijedila moje korake. U stanu sam je lagano privio uz sebe te ju krenuo ljubiti, ona je zadrhtala te zaplakala. Imao sam osjećaj kao da sam je tek tada upoznao. Pokazala mi je masnice te rekla da ima muža. Od srama je istrčala van iz stana, a ja sam je pratio dok nije ušla u suprotnu zgradu te stisnula brojku osam. Stajao sam dugo na pragu zgrade, tražeći snage za suočavanjem, no ona nije izlazila van. Prozborio sam tiho:''Sutra..''